Rugvica

Općenito o općini

Općina Rugvica nalazi se južno od Dugog Sela, obuhvaća 93,73 km², ima 23 naselja Prema popisu stanovništva 2001. godine na području ove općine bilo 7608 stanovnika, 3726 muškaraca a 3882 žena, prosječne starosti 36,4 godine. Porasla je i gustoća naseljenosti na 81,3 stanovnika na km². Što znači da je u razdoblju od 1991. do 2001. godine zabilježen porast od 2483 stanovnika ili 48,4%. Porast stanovništva i ovdje nije ostvaren prirodnim priraštajem nego doseljavanjem. U općini je bilo 2165 kućanstava, 401 bez zemlje, 1418 sa zemljom do 3 ha, a 346 kućanstava s više od 3 ha zemlje. Prema vrsti poljoprivredne proizvodnje uzgojem povrća i cvijeća bavilo se 678 kućanstava, uzgojem žitarica, industrijskog i krmnog bilja 594 kućanstva, uzgojem voća i grožđa 341 kućanstvo, uzgojem i iskorištavanjem šume 70 i uzgojem kunića i fazana 20 kućanstava. Većina kućanstava proizvodila je za vlastite potrebe, a tek manji broj kućanstava i za tržište. Isključivo poljoprivredom bavila su se 423 stanovnika. U općini je bilo 2083 stanova u kojima je živjelo 7305 osoba u 2159 kućanstava, a bile su samo 72 vikendice. Prema narodnosti Hrvata je bilo 7298 ili 95,9%, a od ostalih najviše je bilo Srba: 90 ili 1,1% i Bošnjaka 57 ili 0,7%. Na doseljavanje posebno utječe okolnost što općina graniči kod Ivanja Reke s Gradom Zagrebom, što autocesta Zagreb-Lipovac prolazi sjevernim dijelom općine, i što se na njezinu području nalaze ležišta šljunka prijeko potrebnog građevinarstvu. Otvaranje novog izlaza na autocestu Zagreb – Lipovac još će više doprinijeti povezanosti općine sa glavnim gradom pa i doseljavanje novih stanovnika. Upravo kod Ivanja Reke počinje i glavna cesta koja spaja većinu naselja smještenih uz obalu rijeke Save. Ta prometna veza te ležišta šljunka koja su se eksploatirala, a neka se eksploatiraju i danas, smještena su između Hrušćice i Rugvice, što je zasigurno utjecalo na okolna naselja koja su zabilježila porast stanovništva za razliku od ostalih naselja koja većinom bilježe pad stanovništva. Prema prosječnoj starosti stanovništvo općine Rugvica pripada među najmlađe u Zagrebačkoj županiji, a istodobno pripada među općine s najviše kućanstava u županiji (odmah iza Svete Nedjelje i Brdovca). Na ovome području, uz prirodne ljepote, postoji nekoliko arheoloških nalazišta, nekoliko sakralnih objekata te više starih kuća koje govore o prošlosti i kulturi ovog kraja. Rijeka Sava te umjetna jezera nastala eksploatacijom šljunka stjecište su ribolovaca, a gajevi u nizini, lovaca. U Oborovu je osobita atrakcija skela, jedna od četiri postojeće na rijeci Savi na području Zagrebačke županije (Medsave – Zaprešić, Samoborski Otok – Zdenci Brdovečki ili Drenje Brdovečko i Lijevi Dubrovčak i Desni Dubrovčak) koja povezuje područje općine Rugvica s Vrbovom Posavskim na suprotnoj obali Save u općini Orle. Relativno mlado stanovništvo, izgradnja infrastrukture, razvitak poduzetništva, razumno korištenje šljunka i drugih resursa, pomoć obiteljskim gospodarstvima, jačanje lokalnog središta, mogu bitno utjecati i na budući uspješan razvitak općine, koja svoj Dan slavi 23. srpnja. RUGVICA – OD PAMTIVIJEKA PRIJELAZ PREKO SAVE Pokraj Rugvice pronađeni su arheološki nalazi iz brončanog doba. Kraj je bio trajno naseljen što svjedoče i ostaci iz rimskog vremena. Čak i arheološkog laika neće ostaviti ravnodušnim kaciga na kojoj su davni vlasnici, četvorica rimskih vojnika čije je glave štitila u tko-zna-koliko ratova kroz gotovo dva stoljeća (od 1. do 3. stoljeća), upisali svoja imena. Srednjovjekovno naselje uz Savu spominje se već 1209. godine. Stalnu naseljenost bez sumnje duguju položaju uz prijelaz Save, po kojem je i dobila ime. Naime, starohrvatski «horug» znači zastavu, a zastavom se označavalo pristanište. Sredinom 19. stoljeća postala je središtem općine, a školu je dobila 1852. godine. Zadnji veleposjednik Eduard Jelačić osnovao je zakladu za školovanje nadarenih, iz koje se školovao i Josip Predavec, kasnije potpredsjednik Hrvatske seljačke stranke, tvorac njezine gospodarske politike, zadruga, osiguravajuće zadruge «Providnost», Hrvatske seljačke zadružne banke. Njegova se knjiga «Selo i seljaci» nalazila u mnogim seljačkim domovima. Ubijen je u svom dvorištu 1933. godine. Na području općine djeluju tri župe i to Nart Savski, Oborovu i Ježevu. NART SAVSKI – POPLAVE I STARA ŽUPA Pretpostavlja se da je u Nartu Savskom bila župa Crisech, koja je navedena u popisu župa 1334. godine. U 16. st. u Nartu je župnikom bio glagoljaški svećenik Ivan. Župna crkva Uznesenja Marijina još je 1622. bila drvena, a prema kanonskim vizitacijama iz 1746. godine već je bila zidana. Oltari potječu iz 18. i 19. stoljeća. Radi poplava župni ured je 1779. godine preseljen u Jalševec Nartski (prvi put spominje se još 1217. godine). U crkvi se nalaze, za nas osobito važni dijelovi s poznatog «Ergeljskog» oltara: Mučenje trnovom krunom i Skidanje s križa. Ovaj divovski retabl oltar, naručio je za zagrebačku katedralu biskup Franjo Ergeljski 1632. godine. Bio je remek-djelo manirizma u stilu južnonjemačkih slikarskih radionica. Točno dva stoljeća nakon toga, kao zastarjelog, dao ga je ukloniti biskup Alagović. Dijelove, skulpturne ukrase i niz slika od kojih je na način gotičkih poliptiha bio složen oltar, podijelio je širom biskupije, gdje im se zameo trag. Ovo malo što je ostalo, tim je važnije, jer još jedino može pružiti neku sliku ovog iznimnog djela s dahom flamanskog baroknog slikarstva i Tinttoretova manirističkog kolorita sjedinjenog u stilu nekog štajerskog majstora, možda Georga Gűndtera. OBOROVO U Oborovu se već 1209. godine spominje crkva Svih Svetih. Prema Šišiću ime mu je izvedeno iz starog naziva Avara - Obri. Postalo je župom 1501. godine. Ovdje je 1936. godine otvorena prva veterinarska ambulanta u Hrvatskoj, a ispred nje podignut je spomenik prof. dr. Oti Kästeru s Veterinarskog fakulteta, koji je uspio provesti ovu zamisao. Nedaleko od Oborova, jednog od važnijih prijelaza preko Save, vodile su se u ožujku 1944. godine velike borbe između postrojbi njemačke Prve kozačke konjičke divizije i partizanskih postrojbi Druge moslavačke brigade i Posavskog odreda koje su se našle u obruču, poznate kao Oborovska bitka. Pri proboju obruča poginulo je više od 150 partizana. U Oborovu se nalaze čak dvije barokne crkve. Župna crkva Sv. Jurja i Jakova Ova lijepa barokna građevina iz 1688. godine privlačnost duguje prije svega sačuvanom kvalitetnom baroknom inventaru iz 18. stoljeća i dojmu stilske jedinstvenosti arhitekture i drvenih oltara. Kapela Marije Dolorese Kapela se naziva i kapelom Žalosne Marije ili Marije od sedam žalosti. Podignuta je 1735. godine, a posjeduje dosta dobro očuvan inventar. Zanimljiva je slika Sv. Marije koja u krilu drži ubijenog sina dok joj srce probada sedam mačeva, koja je izrađena prema rijetkom flandrijskom motivu. JEŽEVO Ježevo se prema nekim podacima prvi put spominje 1311. godine. Bilo je dio vlastelinstva Božjakovine. Kao i sve ostale drvene crkve na području, stara ježevska crkva, koja s spominje 1688. oko 1900. zamijenjena je «boljom» zidanom kapelom Sv. Duha. U crkvi se nalazi vrijedan barokni inventar, koji je ovamo premješten iz stare gotičke župne crkve Sv. Martina na Martin bregu, nakon što je župa prebačena u Dugo Selo.